Confessio Fraternitatis

(translated by A.O.R.)

Ustav  Bratovštine  Ružokrižara

Predgovor

U mudrost požudnim čitateljima Confessio!

Ovdje imaš, podobni čitatelju, nabrojeno trideset i sedam razloga naše namjere i nakanu naše vjeroispovijedi, koje ti po svom nahođenju možeš odabrati i međusobno usporediti i također možeš promisliti, dali su dovoljno važni da te pokrenu i dovedu na našu stranu. Doduše treba ne malo truda, ono potvrditi, što čovjek također ne vidi, ali kada se jednom pojavi na svijetlu dana, niti ne sumnjamo, da ćemo se takvih sumnja i ispravaka zapravo stidjeti. Kao što sada i sa sigurnošću, slobodno i bez neke opasnosti nazivamo papu u Rimu antikristom, što se do sada smatralo smrtnim grijehom, i na svim mjestima, se kao najveći zločin moralo platiti životom. Dakle znamo sa sigurnošću, jedanput će opet doći vrijeme, da će se ono što se sada tajno čuva, slobodno, javno, zvonkim glasom proglasiti i svima će biti poznato, kao što nam podobni čitatelj želi cijelim srcem, što se u najskorije vrijeme može i dogoditi.
    
Confessio Fraternitatis

ili:

Vjeroispovijed vrijedne hvale bratovštine vrlo cijenjenih Ružokrižara
napisano učenjacima Europe. (1615)

1. Što nam je od naše braće ili bratovštine iz ranije dovršene Fame došlo do ušiju i što je očigledno učinjeno, to nitko nesmije smatrati kao izmišljeno i uzeti olako i još manje kao nešto što je proizašlo i stvoreno našim mišljenjem. Gospodin Jehovah je taj, koji, - videći, da je svijet stigao skoro do završetka, i nakon završene periode ili obrtaja ponovo žuri na početak,- tok prirode zaokreće, i, što je ranije traženo s velikim trudom i neprekidnim radom, sada onima, koji se ne obaziru ili uopće na to ne misle, otvara, ali drugima, koji to priželjkuju, dobrovoljno nudi i onima, koji to ne priželjkuju, jednako nameće, tako da se vjernicima ublaži svu ovu životnu tegobu, i ublažuje žestinu nestalne sreće, ali zlima njihovu zlobu i za to pripadajuću kaznu povećeva i gomila.

Iako nas sada nitko nemože osumnjičiti za herezu ili opak početak protiv zemaljskih režima, koje smo kako orijenta tako i zapada – shvati: klevetanje Mohameda i pape protiv našeg gospodina Isusa Krista osuditi, i ipak najvišem poglavaru rimskog carstva dragovoljno predstavljamo i nudimo našu molitvu, tajnu i veliko bogatstvo u zlatu, ipak smo smatrali za dobro i razborito, zbog želje znanstvenika još nešto dalje napraviti i bolje izvršiti, kao da je bilo nešto u Fami duboko skriveno i postavljeno previše crno ili zbog određenih razloga čak izostavljeno, nadajući se,  da ćemo s ovim učiniti znanstvenike naklonjenijima i za našu namjeru još ugodnijima i voljnijima.

2. Sada smo o promjeni i poboljšanju filozofije skromno objasnili toliko koliko je bilo potrebno, naime da je ista potpuno bolesna i nedostatna, da, uopće ne sumnjamo, da je, iako većina pogrešno tvrdi, da je, - neznam kako, - zdrava i jaka, ona ipak leži skoro u zadnjim trzajima i da je na odlasku.

Isto tako kao što je uobičajeno na istom mjestu, da je možda nastala  nova, neobična bolest, i da je priroda otkrila lijek za istu, tako se pokazuje kod mnogih bolesti filozofije, za naš razum prava i skromna sredstva, kroz čega opet ozdravljuje,pronalazi i pojavljuje se ponovo u svijetu, koji bi se trebao obnoviti.

Ali mi nemamo nikakvu drugu filozofiju nego onu, koja je glava i zbir, temelj i sadržaj svih fakulteta, znanosti i umjetnosti, koja, kada se želimo osvrnuti na ovo stoljeće, shvaća puno o teologiji i medicini, ali manje o pravnoj mudrosti (licemjerju prava), i koja istovremeno marljivo pretražuje i nebo i zemlju, ili – kratko rečeno – čovjeka (mikrokosmos) skromno istražuje i precrtava, od čega će onda svi učenjaci, koji se pozivaju na naš bratski poziv i koji se kod nas prijave i pojave, pronaći više čudesnih tajni, nego što su do sada doznali, istražili, vjerovali i smijeli izreći.

3. Zbog toga, kako bi naše mišljenje o tome mogli kratko navesti, moramo se svom marljivošću truditi, da se nebi čudili samo našem pozivu i opomeni, nego da svatko zna, da mi doduše takve tajne ne malo cijenimo, ali ipak ne bi bilo krivo, kada bi vijest i znanje o njoj mnogima bila pristupačnijom. Jer je za razmisliti i vjerovati, da će ova naša nenadana, dobrovoljna ponuda kod ljudi probuditi mnoge i raznovrsne misli, kojima čuda šestog doba još nisu postala poznata ili koji zbog kretanja svijeta na buduće stvari jednako gledaju kao i na sadašnje i koji su zbog raznih nemogoćnosti ovog njihovog vremena spriječeni, tako da po svijetu hodaju i žive, kao slijepci, koji također usred bijelog dana mogu razlikovati i prepoznati samo kroz osjećaj i hvatanje.

4. Što se prvog dijela tiče (Fame), mislimo o istom, da su meditacije, ispitivanja i istraživanja našeg voljenog kršćanskog oca svuda ona, koja od početka svijeta ljudskom razumu ili kroz božje buđenje i otkrivenje ili kroz anđele i djelo duha, ili kroz britkost razuma, ili kroz dugotrajno promatranje, vježbu i iskustvo, izumljena, izrađena, poboljšana i do sada propagirana ili presađena, i da je to tako krasno, veličanstveno i veliko, da, kada bi sve knjige nestale, i, usudom svemogućeg boga, svi spisi i sva literatura bila osuđena na propast, budući naraštaj bi samo iz iste (Fame) postavio novi temelj i novu tvrđavu, mogao izgraditi novu utvrdu Istine. Zbog čega i nebi trebalo biti tako teško, staru, tako neformalnu zgradu razrušiti i ostaviti, uskoro proširiti predvorje, uskoro unjeti dan u odaje, promijeniti vrata, stube i ostalo, kao što je i naša namjera.

Kome ovo nebi bilo ugodno? Samo kada bi bilo obilno objavljeno i kada se nebi držalo i čuvalo kao neki poseban ukras za buduće vrijeme!

Zašto ne želimo u svojoj istini, koju ljudi traže na tolikim stranputicama i krivim putevima, vrlo rado mirovati i ostati, kada bi se bogu svidjelo,  upaliti šesti svijećnjak samo za nas? Zar nebi bilo dobro da se nemoramo brinuti o gladi i siromaštvu, o bolestima i za starost? Zar nebi bila divna stvar, kada bi mogao sve vrijeme živjeti kao da živiš od početka svijeta do sada i još dalje sve do njegovog kraja? Zar nebi bilo krasno da možeš živjeti na jednom mjestu, da ni narodi, koji žive u Indiji, s one strane rijeke Ganges, njihove stvari ne skrivaju od tebe, niti oni, koji stanuju u Peru, ne uskraćuju njihove savjete? Zar nebi bila krasna stvar, da možeš tako čitati u jednoj (jedinoj) knjizi, u kojoj se istovremeno sve, što i u drugim knjigama, koje su oduvijek, koje još uvijek jesu ili će doći i biti izdane, moglo pronaći, može pronaći i ikada moglo biti pronađeno, da zaželiš čitati, razumijeti i zadržati? Kako bi bilo lijepo, kad bi dakle mogao pjevati, da bi, umjesto kamenja dobio bisere i drago kamenje, umjesto divljih životinja mogao prizvati duhove i umjesto paklenog Plutona, uzbuditi i dojmiti vladare svijeta? O, vi ljudi! Božji savjet je posve drugačiji, jer je odlučio, u sadašnje vrijeme umnožiti broj našeg bratstva i povećati ga, što smo s istom radošću primili, s kojom smo i sami ova velika bogatstva bez naše zasluge, da, koja su došla bez da smo se nadali ili o tome razmišljali. I s takvod odanošću namjeravamo to pretvoriti u djelo, da nas ni sažaljenje ni milosrđe prema vlastitoj djeci, koju mnogi od nas u bratovštini imaju, od toga netrebaju odvratiti, jer mi znamo, da se ova nenadana dobra nemože naslijediti, niti samo tako dobiti.

5. Kada bi sada netko htio, koji bi se s druge strane požalio na našu tajnovitost, da naša bogatstva tako slobodno i bez razlike svakome nudimo, i ne samo vjernicima, znanstvenicima, mudracima, ili čak visokoj kneževskoj gospodi, nego i običnog čovjeka uzmemo u obzir, mi i nismo protiv toga, jer to nije ni mala ni loša stvar. Ali mi isto tako kažemo, da se naša tajna i tajne u nikom slučaju ne trebaju svima objaviti, iako je Fama izašla na pet jezika i „ većina“ je bila upoznata, jer mi djelomično znamo, da se nje (Fame) grube, nerazuzumljive i glupe naravi ne prihvaćaju ili su zbog toga vrlo zabrinuti, a mi također dostojanstvo onih, koji će biti primljeni u bratovštinu, cijenimo i prepoznajemo, ne iz ljudske pažnje, nego po pravilima našeg buđenja i otkrivenja. Zbog toga, iako nedostojni već tisuću puta viču i zovu, tisuću puta nas zivkaju i nude se, bog je tako našim ušima zapovijedio, da nikoga nesmiju čuti, da, bog nas je okružio svojim oblacima, da nas, njegove sluge, nemože snaći niti dotaći nikakvo nasilje, i zbog toga nas također nemože vidjeti ni prepoznati, niti onaj tko ima sokolove oči.
Doduše je Famu trebalo napraviti na svim materinjim jezicima, da od ove znanosti nebi bili isključeni i orobljeni, oni, - iako nisu učeni -  a koje bog nije isključio iz blaženstva ove bratovštine, ipak treba do izvjesnog stupnja razlikovati i podijeliti, kao i oni, koji žive u gradu Damcar u Arabiji, i imaju posve drugačije političko uređenje nego ostali arapi, jer samo mudri i razumni ljudi tu vladaju, kojima je kralj dozvolio, donositi posebne zakone. Prema ovom primjeru, - kojeg nam je opisao jedan naš kršćanski brat –  trebali bi postaviti vlast u Europi, kada se bude dogodilo i bude učinjeno ono, koje mora predhoditi, i tek tada će se naše fanfare javno oglasiti veselim zvukom i velikom galamom, tada naime, kada će ono, za sada od nekolicine nagoviješteno a u budućnosti biti prikazano tajno kao figure i slike, ispuniti cijelu zemlju i biti objavljeno javno i slobodno. Isto tako kao što je  mnoge pokojnike papina tiranija tajno „bola“(ljutila), on je odavde iz Njemačke s velikom ozbiljnošću i s naročitom marljivošću gurnjen sa stolice i skromno izgažen nogama. Njegova konačna propast će se sačuvati do našeg vremena, da bi se tada istovremeno izgreban noktima i da bi se ta njegova magareća rika zamijenila novim glasom i učinio kraj. Mi znamo, da je mnogim znanstvenicima u Njemačkoj bilo prilično očigledno i poznato, u toj mjeri (naime), kao što skromno dokazuju njihovi spisi, tajna čestitanja i čestitke.

6. Mi možemo ovdje zavesti i cijelo vrijeme promatrati, što je od 1378 godine, u kojoj godini je rođen naš kršćanski otac, do sada proteklo, jer bi tada mogli pričati, kakve promjene je on za sto i šest godina njegova života vidio u svijetu i našoj braći, kao što je i nama samima nakon njegovog blaženog rastanka ostavio na znanje. Ali zbog kratkoće, o kojoj se ovdje moramo truditi, da ovo nebi trpjelo,  možda se može neki drugi put prikladnije završiti i izvršiti. Za sada je dovoljno za one, koji našu uspomenu ne preziru, što smo ovo samo kratko dotaknuli, čime se njima može pripremiti put za bliže srodstvo  s nama. Ipak, kome dozvoliti, da velika slova i znakove, kako ih gospodin bog upisao u zgradu neba i zemlje, i kroz promjenu vlasti ponovo i ponovo obnavljao, da ih pogleda i upotrebi za svoju poduku, jer isti je već spreman za nas, iako još nesvijesno, i kao što znamo, da naš priziv neće prezreti, zato se netreba bojati nikakve prevare, jer mi obećajemo i kažemo javno, da nikoga njegova iskrenost i nada neće prevariti, koji se pod plaštom šutnje kod nas javi i koji će voljeti našu zajednicu. Ali krivim prevarantima i onima, koji traže nešto drugo nego istinu, njima sa ovim javno kažemo i svjedočimo, da nas nemogu otkriti i odati, još manje nas upropastiti, bez božje volje. Oni će dakle kaznu, koju najavljuje Fama, zasigurno dobiti, tako da će njih samih pogoditi njihovi bezbožni napadi, nama će naša bogatstva ostati nedirnuta, dok ne dođe lav – ( lav iz plemena Juda) – i zatraži ih za sebe, uzme, primi i primjeni kao potvrdu za svoje kraljestvo.

7. Mi dakle moramo ovo primijetiti i svakome dati do znanja, da je bog sigurno i u stvarnosti odlučio, svijet prije njegove propasti, koja će uskoro poslije nastupiti, još pravovremeno dati i dozvoliti takvu istinu, svijetlo, život i krasotu, jer je prvi čovjek, naime  Adam, izgubio raj i proigrao ga, a zatim su njegovi potomci s njim odbačeni i protjerani u bijedu. Zbog toga će morati svako sluganstvo, dvoličnost, laži i tama uzmaknuti i prestati, koje se općenito sa previranjem zemaljske kugle uvuklo u sve umjetnosti, djela i vlade ljudi i zamračilo većim dijelom ovaj život. Jer iz toga je proizašlo bezbrojno mnoštvo krivih mišljenja i krivovjera, koje su i najpametnijim ljudima otežali odluku i izbor, tako da nije bilo lako razlikovati, jer su na jednoj strani zbog ugleda filozofa i učenih ljudi, a na drugoj strani zbog istine ogleda i iskustva zaustavljeni i prevareni,  koji će sve, kada  jednog dana bude poništeno, i kada budemo shvatili, da su umjesto ovoga uvedena prava i određena pravila. Tako će doduše onima, koji se za to trude, pripasti zahvalnost, ali će čitavom svijetu kao takvom, morati biti pripisano blaženstvo našeg stoljeća.

Upravo, kao što mi rado priznajemo, da mnogi krasni ljudi buduće reformacije daju ne malu potporu s njihovim spisima, zaista ne tražimo, pripisati ovu čast nama samima, kao da je jedno takvo djelo samo nama naloženo, nego javno priznajemo i objavljujemo s gospodinom Kristom, prije će se dogoditi, da se kamenje gomila i ponudi svoju službu, nego da manjka izvršitelja i počinitelja božjeg savjeta.

8. Bog je doduše poslao već mnoge vijesti, koje dokazuju njegovu volju, kao npr. mnoge nove zvijezde, koje su nastale na nebu u Serpentariju i Cygno, ( u zvijezđu zmije i labuda ), koje kao visoke i važne stvari kroz snažne znakove dokazuju i daju do znanja, kako sve stvari, koje su otkrili ljudi, tajno-skriveni spisi i ustrojstvo služe, da, iako velika knjiga prirode svim ljudima stoji otvorena, ipak postoji samo nekolicina, koji ju razumiju i mogu čitati.

Jer, kako su čovjeku dana dva organa za slušati, isto tako dva za gledati i dva za mirisati, ali samo jedan za pričati, i čovjek razlikuje jezik ušima, razlikovanje glasova i tonova uzaludno očekuje iz očiju, tako su bile epohe i vremena, koje su vidjele. Također je bilo vremena,  koja su čula, mirisala i okusila. Sada još preostaje, da se, sa skraćenjem vremena, i jeziku dade čast, da bi se kroz isto to, što je prijevremeno bilo viđeno, slušano ili okušeno, sada konačno bilo i izgovoreno, neime tada, kada se svijet probudi iz teškog sna i krene veseo i radostan u susret izlazećem suncu otvorenog srca, otkrivene glave i bosim nogama.

9. Takve karaktere (crtež) i slova,  koja bog ponekad pridaje svetoj bibliji, tako je i krasnim stvorenjima neba i zemlje, da, svim životinjama posve jasno utisnuo, tako da upravo na ovakav način, kao matamatičar i zvijezdoznanac koji može vidjeti buduće pomrčine, na isti način kao što mi možemo prepoznati čudnovatost i zatamnjeno djelovanje crkve, koliko će trajati i kada će se konačno smanjiti. I također, iz kojega slova mi posuđujemo naša magična pisma, iz kojeg stvaramo i ostvarujemo novi jezik, tako da to nije nikakvo čudo, da u drugim jezicima nismo tako kitnjasti, za koje znamo, da se nedaju usporediti sa jezicima naših otaca Adama i Henoha, što više jer su kroz babilonsku zbrku bili potpuno sakriveni ( onečišćeni).

10. Ali ovo nesmijemo izostaviti, da za to vrijeme još pokoje sokolovo  pero smeta i stoji na putu našoj namjeri, tako mi uvjerljivo opominjemo na stalno čitanje svete biblije, jer kome se ista sviđa, on treba znati, da si je učinio krasan put, da bi došao do naše bratovštine. Jer tako,  kao što je ovo cijeli zbir i sadržaj naših pravila, da netreba nijedno slovo u svijetu, koje nije  dobro upotrebljeno i koje se ne čuva, upravo su nam oni ljudi slični i srodni, koji jedinu knjigu, svetu bibliju, kao pravilo njihovog života i cilj i svrhu njihovog učenja, da dozvole da postane zbir znanja (nacrt) i sadržaj cijelog svijeta, tako da se smisao istoga dade primjeniti i usmjeriti na sva vremena i starosti svijeta. Jer nije ni naš običaj, da sveto pismo prostituiramo i ponizujemo, bezbrojno mnoštvo izlagača se može naći, koji iste privlače njihovom mišljenju, ali mnogi, koji to ismijavaju i zlobno uspoređuju s rastućim nosem, koji bi mogao služiti isto tako teolozima, filozofima, medicinarima i matematičarima. U suprotnosti sa svim ovim mi javno svjedočimo i potvrđujemo, da od početka svijeta nijedna krasnija, bolja, čudesnija i ljekovitija knjiga nije dana čovječanstvu kao upravo ova sveta biblija. Sretan je, tko istu ima, još sretniji je, tko ju marljivo čita, najsretniji je onaj, tko ju proučava i tko ju točno razumije, on je bogu najravniji i najsličniji.

11. To što su varalice rekle u Fami protiv pretvaranja metala i visokoj medicini, mi to tako želimo razumjeti, da ovaj tako izvanredan božji dar mi u nikom slučaju nećemo uništiti ili smanjiti, nego, jer sobom ne donosi u svako doba spoznaju o prirodi, isto kao što ovo otkriva medicinu, i inače bezbrojne tajanstvenosti (tajne) i čuda, samo je lakše, da se čovjek najviše trudi, dostići spoznaju i znanost  filozofije. Tako ne  trebaju izvanredni „ingenia“ (inteligentni ljudi) biti poučeni o tinkturi metala, dok se  nisu dobro izvježbali u poznavanju prirode. To mora biti nezasitan škrtac, koji je tako daleko stigao, da ga nikakvo siromaštvo, nevolja ili bolest nemogu dirnuti, da, koje je veće od svih ljudi, uzvišeno nad tim vlada, koje druge ljude muči i zastrašuje i koji se opet okreću ništavnim stvarima, grade kuće, vode rat i inače se šepure, jer je nepresušni izvor zlata i srebra. Bogu se svidjelo nešto posve drugo, jer isto uzdiže male, a ohole vrijeđa s prezirom, i onima koji su mirni i s malo riječi, šalje svete anđele, da snjima razgovaraju, a nepotrebne brbljavce odbacuje u pustinju i pustoš, što je zaslužena plaća rimskom zavodniku, koji bljuje njegovo bogohuljenje iz punog grla protiv Krista i to još pri punom svijetlu, kad je u Njemačkoj otkrivene sve njegove strahote i odvratni pakli, a on ipak ne odustaje od svojih laži, da bi navršio mjeru svojih grijeha i došao pravovremeno do kazne. Zbog toga će doći vrijeme, kada će ova otrovnica šutjeti i trostruki rog (tiara – trostruka kruna rimskog pape) biti uništena, o čemu bi trebali stvarno i podrobnije pregovarati kod našeg susreta.

12. O odluci naše vjeroispovjesti moramo s marljivošću još na ovo podsjetiti, da trebamo odstraniti, iako ne sve, najveći broj knjiga krivih alkemičara, koji to drže za šalu i zabavu, kada ili sveto, visokohvaljeno trojstvo zloupotrebljavaju za bezkorisne stvari ili kada sa čudovišno-rijetkim figurama i tamnim, sakrivenim govorima varaju prostodušne ljude i za njihov novac, kao i mnoge takve knjige koje su u sadašnje vrijeme izašle na vidjelo, koje neprijatelj ljudskog napretka i u cilju miješanja s dobrim stvarima, kako bi se teže moglo vjerovati u istinu, jer je ista skromna, jednostavna i sama,  a laž je raskošna, naočita, ugledna i okićena s naročitim sjajem božje i ljudske mudrosti. Izbjegavajte i bježite od tih knjiga, vi koji ste duhoviti, i okrenite se nama, koji ne tražimo vaš novac, nego vam naša velika bogatstva dobrovoljno nudimo. Mi ne lovimo vaša dobra s ispjevanim, lažnim tinkturama, nego mi želimo, naša dobra udijeliti vama. Mi ne pričamo s vama kroz poslovice, nego vas hoćemo voditi kroz jednostavno tumačenje, objašnjenje i znanost svih tajni. Mi ne priželjkujemo od vas, da budemo primljeni i prihvaćeni, nego vas pozivamo k našim više nego kraljevskim kućama i palačama, i to sve ne iz shvaćanja, nego – da upravo to znate – iz poticaja božjeg duha, od boga opomenuti i prisiljeni kroz osobine sadašnjeg vremena.

13. Što sada mislite, dragi ljudi, i kako vam je, nakon što razumijete i znate da priznajemo Krista  čisto i glasno, papu osuđujemo, priklonjeni pravoj filozofiji, vodimo kršćanski život i k našem društvu još puno drugih, kojima se također ukazalo ovo božje svijetlo, dnevno sazivamo, nudimo i pozivamo? Zar ne namjeravate, kao što sami ne rasuđujete o darovima, koji su u vama, i iskustvu, koje imate u božjoj riječi, pokraj marljivog promatranja nesavršenstva svih umjetnosti i mnogih apsurdnih stvari o tome, kako bi konačno mogli početi s nama, tražiti poboljšanja, usmjeriti božji mir( predati se božjim djelima) i vama u vremenu u kojem živite, pravo na slanje? Zaista, kada to napravite, vaša korist od toga će narasti, tako da sva dobra, koja priroda na svim mjestima u svijetu čudesno rasipa, također će istovremeno jedno s drugim biti dijeljeno i saopćeno, kao što vam je sve, što ljudski razum zatamnjuje i sprečava njegovo djelovanje, moći lakše odložiti i kao svi „Eccentricos i Epicyclos“ (sve zastarjelo) izbaciti iz svijeta.

14. Ali oni koji su radoznali i ili zaslijepljeni sjajem zlata, ili – pričati istinski o tome – koji su sada doduše pobožni, ali zbog neočekivanog povećanja tolikih dobara se mogu lako pokvariti i dati nagovoriti, na ljenčarenje i raskošan, razuzdan život, iste bi trebalo zamoliti, da nas s njihovom nepravodobnom vikom ne uznemiruju, nego promisle, iako bi jedan lijek mogao postojati, koji istovremeno liječi sve bolesti, da oni ipak, koje je bog odlučio mučiti bolešću i držati ovdje pod prutom, do tog lijeka više nikada nemogu i neće doći. Isto tako mi, iako cijeli svijet obogaćujemo i učimo i možemo osloboditi od nebrojenih patnji, mi nikada više od nijednog čovjeka bez naročite božje sudbine možemo biti prepoznati i otkriveni. Da, to ide tako daleko, da nas nitko bez ili protiv božje volje nemože naći i postati sudionikom naših dobrih djela, da će život prije izgubiti u traženju i ispitivanju, nego da nas nađe i tako uspije doći do željenog blaženstva bratovštine Ružokrižara.