Fama Fraternitatis

(translated by A.O.R.)

ili bratovština preuzvišenog Reda R.C.

Poglavarima, staležima i znanstvenicima Europe, ( 1614 )

Mi, braća bratovštine R. C. ( Ružokrižari ) nudimo svima i svakome, koji čitaju uvu našu kršćansku Famu, naš pozdrav, ljubav i molitvu.

Nakon što je jedini mudri i milostivi Bog, u posljednjim danima, svoju milost i dobrotu tako izdašno razasuo na ljudski rod, tako da se spoznaja obojeg, njegovog sina i prirode, sve više širi i možemo se lako pohvaliti sretnim vremenom, jer ne samo da je dio do tada nepoznatog i skrivenog svijeta otkriven i kroz to omogućena mnoga čarobna i ranije neviđena djela i ostvarenja prirode, nego je također dao uskrsnuti visoko prosvjetljene Ingenia ( inteligentni ljudi ), koji su djelomično onečišćenu i ne savršenu umjetnost opet doveli u red, kako bi čovjek konačno razumio svoje porijeklo i svoju krasotu, i kakav je on kao Mikrokosmos i koliko se daleko u prirodu proteže njegova umjetnost.

Iako se sa ovim, nepromišljenom svijetu, malo pomoglo i dosađivanje, smijeh i poruga su se pojačali,  a također su kod znanstvenika ponos i častoljublje tako veliki da se ne žele sastati, i usprkos svemu što nam je Bog u ovom stoljeću tako bogato obznanio u knjizi prirode ili kroz  pravila svih umjetnosti, još stoje jedan nasuprot drugome. Ostalo se kod iste pjesme, umjesto da vrijedi novo otkriveno svijetlo ( shvaćanja ), moraju se dovlačiti spisi Papa, Aristotelesa i Galena, koji bi se i sami, da su živi, sa zadovoljstvom ispravili. Ovdje smo za tako velike riječi preslabi, iako je u teologiji, fizici i matematici istina u suprotnosti, stari mudri neprijatelj  pojačava grmljavinu koju i pokazuje jer kroz obožavatelje, nemir i prevrtljivce sprečava razvoj i omražuje ga.

Ka takvom cilju, jedne opće reforme, puno se je vremena trudio ovdje nazočni, duhovni i visokoprosvijetleni Otac Brat C.R., njemac, glava naše bratovštine i početnik ( osnivač ), koji je,  nakon što je iz siromaštva – iako roditelji od staleža – u petoj  godini života strpan u samostan i  gdje je prilično naučio oba jezika, grčki i latinski i  gdje mu  Brat P.A.L., koji namjerava otputovati Svetom grobu, nakon njegovih usrdnih molbi i preklinjanja,  iako još u punoj mladosti, ipak popušta. Iako je ovaj Brat umro na Cipru, tj. Jeruzalem nije ni vidio, naš Brat C.R. se ipak nije vratio natrag, nego je otputovao brodom preko u Damask, s namjerom odatle     posjetiti Jeruzalem. Pošto je zbog tjelesnih problema morao ostati tu a i zbog lijekova ( koji mu nisu bili nepoznati )  zadobio je naklonost turaka, počelo se u Arabiji govoriti o mudracu iz Damaska koji stvara čuda i koji im otkriva tajne prirode.

Kroz ovo je visoki i profinjeni duh Brata C.R.C. probuđen, tako da mu Jeruzalem nije bio više na pameti od Damaska. Nije mogao savladati ni svoju strast, nego je zasluženi novac kod arapskih učitelja, dao poslati u Damask.

Bio je samo 16 godina star, kada je došao tamo s naročito visokim njemačkim uzrastom. Tada su ga primili mudraci, kao što je sam svjedočio, ne kao stranca, nego kao nekoga, na kojega su dugo čekali, prozvali su ga imenom i pokazali također druge tajne iz njegovog samostana, kojima se on nije mogao načuditi.

Tu je bolje naučio arapski jezik, tako da je već slijedeće godine preveo na dobar latinski Knigu i Librum M. ( knjigu prirode ), koje je uzeo sa sobom. Ovo je mjesto na kojem je došao do njegove fizike i matematike, do koje je svijet lako mogao doći, da je bilo više ljubavi i manje zavisti.

Nakon tri godine se vratio, s dobrom prosvjetlenošću, otputovao je brodom iz Sinu Arabico iz Egipta, gdje nije dugo ostao, sam,  s namjerom da će od sada bolje paziti na raslinje i životinje, prošao je cijelo sredozemlje, došavši u Fez ( u Maroku ), kamo su ga uputili arapi.

Za nas je upravo sramota da su mudraci,  tako udaljeni jedni od drugih, usprkos prepirke, također i u povjerenju i otkrivanju njihovih tajni, bili tako voljni i nakloni ( odnosno pod žigom šutnje bili su spremni otkriti njihove tajne ). Svake godine se arapi i afrikanci sastaju, ispituju jedni druge o umjetnosti, da nije nešto bolje izumljeno ili da nije oslabilo iskustvo njihovih teorija. Tu godišnje nastane nešto, kroz čega se matematika,fizika i magija poboljša – jer u tome su stanovnici Feza najbolji. U njemačkoj također ne manjka učenjaka, čarobnjaka, kabalista, medicinara i filozofa, koji bi međusobno mogli napraviti nešto i iz ljubavi i velika gomila nebi morala sama „ popasti livadu“.

U Fezu je upoznao elementarne stanovnike, -  kako su ih zvali – koji su mu puno svojega otkrili, kao što bi mi njemci mnogo našeg mogli sastaviti, kada bi ista sloga vladala među nama i kada bi sa stvarnom ozbiljnošću htjeli tražiti.

Kod ovih stanovnika Feza je često uvidio da njihova magija nije posve čista, također je i kabala onečišćena religijom. Usprkos tome je ovo pogodno znao iskoristiti. Također je našao još bolji razlog za svoju vjeru, koja upravo s cijelim svijetom sukladno suradjuje, stoljećima kroz sve epohe. Iz ovoga mu se otvorio jedan lijepi pregled ( zajedništvo ), i on je shvatio da  kao što je u svakom zrnu jedno dobro, cijelo drvo ili plod, tako je i posve veliki svijet ( makrokosmos )  u jednom malom čovjeku (mikrokosmos ), tako da njegova religija, „policey „,zdravlje,udovi, narav, jezik, riječi i djela,  sve u istom tonu i melodiji idu s bogom, nebom i zemljom. Što se tome suprostavlja je ludost, krivotvorenje i s vragom,  koji je i sam prvo sredstvo i zadnji uzrok svjetske nesuglasice, slijeposti i gluposti. I kada bi netko sve ljude na zemlji ispitivao, našao bi da su pravo i dobro uvijek složni, ali ono drugo uprljano tisućama suludih mišljenja.

Nakon dvije godine je Brat R.C. napustio Fez i otputovao u Španjolsku, sa mnogim dragocijenim stvarima, nadajući se, jer se i njemu sviđalo ovo putovanje, da će se i učeni ljudi Europe radovati, sada sva njihova izučavanja postaviti na tako sigurne osnove. Zbog toga se dogovorio i sa znanstvenicima u Španjolskoj, u kojim disziplinama je kod nas oskudica i kako bi se moglo pomoći, i dalje kako protumačiti određene znakove prošlih stoljeća i kako ih uskladiti; i kako bi se poboljšali crkveni nedostaci i moralna filozofija. On im je pokazao nove biljke, voće, životinje koji se nisu ravnali prema staroj filozofiji, dao im je u ruke nove osnove koji su sve obuhvaćale. Ali njima je sve bilo smiješno, i jer je novo, njihovo veliko ime će biti umanjeno, ako bi nešto naučili i priznali svoju višegodišnju zabludu. Bili su naučeni na sadašnjicu koja im je i dosta pridonijela. Drugi, kojem leži ( služi ) nemir, želi upravo biti promijenjen, ( su oni rekli ). Ovu pjesmicu su mu otpjevali već i drugi narodi, što ga je i naročito podstaknulo da svoja shvaćanja saopći učenjacima na svim fakultetima znanosti, umjetnosti i cijele prirode. Oni bi se trebali usmjeriti kao i globus jednom centru, kao što je to običaj kod arapa. Jer mudracima bi trebala biti zadaća, također u Europi, stvoriti jednu socijalnu instituciju, koja bi imala dosta zlata i dragog kamenja, koje bi onda davala kraljevima uz odgovarajuću korist, kroz čega bi se onda odgajali vladari i društvo i sve što je bog dao ljudima na znanje, znajući da se u potrebi  i nevjernički bogovi mogu savjetovati.

Zaista, mi moramo priznati da je već tada svijet bio trudan velikim nemirom i da je radio na porodu, ( da bi se oslobodio ), kao i hrabre i slavne junake koji su sa svom  snagom probili tamu i barbarstvo i nas slabije ostavili da se samo malo proguramo – koji su zapravo činili vrh Trigono igneo ( vatrenog trokuta: jarac, lav, strijelac ), čiji je plamen sve svijetlije svijetlio i zasigurno će potpaliti svijetu zadnju vatru.

Takav čovjek je po svom ugledu bio i Theophrastus ( Paracelzus ), koji nije pristupio našoj bratovštini, ali je Liber M. ( Liber Mundi, knjiga prirode) marljivo čitao i zapalio na tome svoj britki um. Ali i ovog čovjeka je učenjak i vidljiva umišljenost spriječila u njegovoj najboljoj utrci, tako da njegova promatranja prirode nije mogao raspraviti s drugima na miran način, zbog čega se u njegovim spisima, radije izrugivao, nego da ga mogu proniknuti. Ipak se tražena sukladnost može naći i kod njega. Bez sumnje bi ju znanstvenicima saopćio jer ju je smatrao velikom spoznajom a ne ruganjem, iako je i sam svojim slobodnim i nepažljivim životom gubio vrijeme a  svijet prepustio njegovoj ludosti.

Da mi našeg voljenog Brata R.C. ne bi zaboravili, isti je nakon mnogih mučnih putovanja, prema pouzdanim podacima, opet došao u Njemačku, koju je on zbog naočigled ( reformacijskih ) promjena i ( s tim povezane ) čudnovate borbe,  veoma zavolio. Iako je sa svojom umjetnošću, naročito pretvorbom metala mogao izazvati pažnju, bilo mu je nebo i njegovi stanovnici, ljudi, puno važniji nego slava.

Sagradio je prigodno i čisto prebivalište, gdje je opisao svoja putovanja i filozofiju,  neku vrstu spomenara. U ovoj kući je proveo dosta vremena s matematikom i napravio mnoge lijepe instrumente – ex omnibus hujus artis partibus – od kojih ništa nije ostalo kao što smo poslije saznali.

Nakon pet godina, opet mu je pala na pamet željena reformacija, i jer je druga pomoć i podrška izostala, a kako je on spretno i neumorno radio,  uzeo je nekoliko suradnika. Uzeo je iz njegovog prvog samostana, kojem je naročito bio privržen, tri njegova subrata: G.V., fr. I.A. i fr. I.O., koji su o umjetnosti više znali nego mnogi u to vrijeme. Ovu trojicu je obvezao da budu vrlo pouzdani i šutljivi, isto također, da sve što im naredi, sa velikom pažnjom zapišu, da ne bi budući naraštaj, kome je otkrivenje bilo namijenjeno, bio prevaren ni jednom slogom ili slovom.

Tako je počela bratovština R.C., najprije s četiri osobe. Oni su se služili čarobnim jezikom i pismom s opsežnim riječnikom, koji mi još danas u božju čast i slavu upotrebljavamo i nalazimo unutra veliku mudrost o božjoj časti i slavi. Oni su napisali prvi dio knjige M.I jer je posla bivalo sve više a i zbog nevjerovatnog priliva bolesnika, koji ih je sprečavao, kao i nova zgrada posvećena svetom duhu, zvana „ St. Spiritus“, koja je završena, odlučili su primiti daljnje članove u njihovu bratovštinu. Zato je bio izabran fr.R.C., njegovog preminulog očevog brata –sin, fr.B. vješti slikar, G.G. i P.D. njihovi pisari, svi njemci osim I.A., tako da ih je bilo ukupno osam, svi samci, koji su se zakleli na nevinost. Tako treba izgledati jedan skup, koji ljudi žele, kojeg obožavaju i kojem se nadaju.

Iako mi dobrovoljno priznajemo da se svijet u sto godina izvrsno promijenio,  ipak smo sigurni, naši principi će ostati nepokretni do sudnjeg dana i svijet neće vidjeti ništa od toga ni u najvećoj i zadnjoj  starosti; jer naša pravila su počela onim danom kada je bog rekao „Fiat“ ( neka bude ) i oni će prestati,  kada bude rekao :“Pereat“ ( ona nestaje ). Ipak božji sat kuca svaku  minutu, dok naš pokazuje jedva pune sate. Mi također čvrsto vjerujemo da naši voljeni očevi i braća, da su ušli u sadašnje svijetlo        ( naše spoznaje ), bili bi papu, Muhameda, znanstvene pisce, (tobožnje)  umjetnike i sofiste zgrabili za kosu i prema njihovom karakteru, uvijek spremani na pomoć, ne samo s uzdasima i željama,  otpremiti u propast.

Kada su ova osmorica braće sve ovako odredili i sredili, tako da nije bilo više posla, i kada je svatko imao razrađeno savršeno mišljenje ( diskurs ), kako tajne tako poznate filozofije, nisu više htjeli ostati zajedno, a kako je i na početku odmah bilo dogovoreno, razišli su se  na sve strane, ne samo da znanstvenici nebi u tajnosti istraživali njihove spoznaje, nego da i oni sami, u toj zemlji ili u nekoj drugoj, neka promatranja nisu proizvela zabludu, o čemu bi onda jedan drugoga mogli obavijestiti.

Njihova nagodba ( dogovor ) je bila ovakva:

1. Nitko nesmije raditi drugi posao, osim njegovati bolesnike i to posve bez naknade.

2. Nitko nesmije biti prisiljen zbog bratovštine nositi određenu odoru, nego se prilagotiti običaju zemlje.

3. Svaki Brat se svake godine na dan C. mora pojaviti kod S. Spiritus ili poslati razlog izostanka.

4. Svaki Brat treba potražiti jednu podobnu osobu, koja bi ga po potrebi mogla slijediti.

5. Riječ R.C. njima mora biti žig, lozinka i karakter.

6. Bratovština mora 100 godina ostati šutljiva.
 
Sa ovih šest članaka su se međusobno zaručili i tada je petoro braće otišlo. Samo su Brat B. i D. Ostali kod Oca fr.R.C. jednu godinu. Kada su i ovi otišli, ostao je kod njega njegov nećak i I.O., tako da je za dane njegovog života ima uvijek dvojicu kod sebe. I premda je crkva još uvijek bila onečišćena, znali smo, koliko je držala do njih i što je od njih očekivala. Svake godine su se s radošću sastajali i opširno priopćavali o svojim aktivnostima. Moralo je biti tako drago, sva čudesa, koje je bog ponekad prosuo po svijetu, doista i bez ukrašavanja, poslušati i ispričati. Može se zaista smatrati, da su ove osobe bili od boga i cijele nebeske svojte opskrbljeni i između najmudrijih ljudi koji su živjeli u tolikim vijekovima, i sa velikom šutljivošću i mogućim dobročiniteljstvom između sebe i i drugih, bili izabrani.

U takvim pohvalnim promjenama je prolazio njihov život. I kao što su njihova tijela bila oslobođena od svih bolesti i bolova, njihove duše nisu mogle preći njima određenu točku raspleta. Prvi iz ove bratovštine je bio I.O.. On je umro u Engleskoj, kako mu je fr.C. mnogo ranije rekao. On je bio u kabali vrlo savršen i naročito poučen, kako njegova knjižica, nazvana „H.“ i svjedoči. U Engleskoj mogu puno reći o njemu, naročito jer je mladog grofa Norfolgt izliječio od gube. Oni su odlučili, što je više moguće,  da njihovi sprovodi ostanu skriveni, tako da mi danas također neznamo gdje su neki ostali, ali su ipak njihova mjesta popunjena podobnim slijedbenicima. To želimo u slavu božju javno objaviti, što smo tajnovito saznali iz knjige M. Kao što cijelom svijetu možemo sliku i usporedbu držati pred očima, tako nam nije poznata naša nesreća ni časak smrti, koje nam naš bog ne saopćava, jer nas On hoće imati u stalnoj pripravnosti. O tome ćemo opširnije u našoj „ confesio“( priznanje ), u kojem ćemo također pokazati 37 uzroka, zašto mi od sada otvaramo ovu našu bratovštinu i ove velike misterije nudimo dobrovoljno, neprisiljeni i bez ikakve naknade. Također obećavamo više zlata, nego što španjolski kralj dobije iz obe Indije; jer Europa postaje trudna i roditi će snažno dijete. To zahtjeva bogatog kuma.

Nakon smrti  O. fr.R.C. nije slavio, nego je sazvao ostale, kada je mogao, zajedno, i tako nam se činilo, kao da je tada htio da mu se napravi grob.

Iako mi mlađi do sada uopće nismo znali, kada je naš voljeni Otac R.C. umro, i nismo imali više od imena početnika ( utemeljitelja ) i za slijedbenike do nas, znali smo se sjetiti jedne skrivenosti ( tajne ), koju nam je povjerio A. slijedbenik D., zadnji, ne iz naše  generacije, iz treće generacije, koja je sa mnogima od nas još živjela – kroz sakrivene govore o temi 100 godina. Inače moramo priznati, da  nakon smrti od A., nitko od nas nije ni najmanje znao o R.C. i njegovoj  prvoj subraći, osim onoga što se od njih nalazilo u našoj filozofskoj knjižnici. Među tim se nalazi naša plemenita Axiomata ( osnovno načelo ), Rotae Mundi, umješan i „ Protus“ ( Protheus ), ono najkorisnije, kako smo mi mislili. Neznamo sa sigurnošću,  dali su oni iz druge generacije raspolagali s istom onom mudrošću, kao i prvi, koji su imali pristup svemu. Mora se i naj naklonjeniji čitatelj još jedanput podsjetiti, da, to što smo mi sada,  ne samo doznali o pogrebu fr.C.R. (grobu), nego to ovim i javno objavljujemo,  od boga za to opunomoćeni i zaduženi. To slijedimo s takvom odanošću, da tamo gdje nas sa skromnošću i kršćanskim odgovorom susreću, mi se ne bi stidjeli, našeg krštenja, razvoja, naših susreta i svega onoga što bi priželjkivao čovjek od nas, da to javno tiskamo.

Tako izgleda istina i temeljit izvještaj o visoko prosvijetljenom božjem čovjeku fr.C.R.: Nakon što je A. u Galiji Narbonesi sretno preminuo, došao je na njegovo mjesto naš voljeni Brat N.N.. Ovaj, kada je došao kod nas i položio solenne Fidei et silentii Juramentum praestiren ( zakletva o vjernosti i šutnji dostojna poštovanja ), obavijestio nas je u povjerenju , da ga je A. utješio i da ova bratovština uskoro više neće biti tako tajnovita, nego će  u cijeloj domovini njemačke nacije biti od pomoći, potrebna i poznata i zbog toga se u njegovom  staležu nemora  ni najmamnje stidjeti. U idućoj godini, kada je odradio školske dužnosti (završio školovanje ), i kada je imao mogućnost da otputuje, dobro opremljen  zavežljajem sreće, razmišljao je, jer je bio dobar graditelj,  na ovoj zgradi nešto promijeniti i promijenjeno spojiti. Kod ovog popravka je naišao na spomenploču, salivenu od mesinga, na kojoj su bila imena svih iz bratovštine sa još malo ostalih podataka. Ovu ploču je htio preseliti ispod pogodnijeg svoda, jer gdje i kada je fr.C.R. umro i u kojoj zemlji bi trebao biti pokopan,nisu nam stariji saopćili i nije nam bilo poznato. Ploča je sada visjela na jednom velikom, jakom čavlu, zbog čega je sa silom izvučen i sa time prilično veliki kamen iz tankog zida,  iza kojeg su bila vrata, i na taj način su neočekivano otkrivena vrata, zbog čega smo mi preostali dio zida odstranili i očistili vrata, na kojima je velikim slovima stajalo napisano:
 
POST CXX ANNOS PATEBO
( nakon 120 godina ću se otkriti )
zajedno sa starim brojem godine, za što zahvaljujemo bogu i istu stvar ostavimo mirovati, jer smo se najprije htjeli savjetovati u našem krugu. Po treći put smo se pozvali na našu vjeru, jer to što mi ovdje otkrijemo, biti će časnima na korist, nečasnima,  po volji božjoj,  manje radosti. Jer isto kao što se nakon toliko godina, na tako prekrasan način otvore naša vrata, neka se i za Europu otvore vrata, kada zida nestane, vrata koja se već daju vidjeti i od ne malog broja s požudom očekuju.

Ujutro smo otvorili vrata i našli svod sa sedam strana i kuteva, svaki dugačak pet cipela ( stopa ), kod visine od osam stopa. Ovaj svod, iako nikada nije osvijetljen sunčevom svijetlošću, ipak je svijetlio, svijetlom jednog drugog sunca, koji je ovo sučevo svijetlo „izučio“, i koji je stajao gore na sredini pozornice. U sredini je umjesto nadgrobnog kamena bio okrugli oltar s mesinganom pločicom,na kojoj je stajalo:

A.C.R.C.
hoc universi compendium vivus mihi sepulchrum feci
( Ovaj kratki pregled svemira sam još za života napravio kao spomenik )
Oko prvog obruča ili ruba je stajalo:
Jesus mihi omnia
(Jesus ist mir alles.)
U sredini su bile četiri znaka zatvoreni krugom, čiiji je natpis glasio:

1. Nequaquam vacuum – nigdje praznine,
2. Legis jugum – jaram zakona,
3. Libertas Evangelii – sloboda evanđelja,
4. Dei gloria intacta – neograničena božja slava.

Ovo je sve jasno i glasno, kao i sedam strana i dvaput sedam trokuta. Mi smo svi odjednom kleknuli i zahvaljujući jedino znanom, jedino moćnom, jedino vječnom bogu, koji nas je više naučio nego što cijeli ljudski razum može izumiti. Neka je hvaljeno njegovo ime! Ovaj svod smo podijelili na tri dijela: pozornica ili nebo, zid ili strane, pod ili pločnik. O nebu nećete od nas ovaj puta ništa više doznati, osim, da je prema sedam strana u osvijetljenoj sredini, podijeljen u trokute. Ali što je unutra, to trebaju – ako bog hoće – vaše oči u očekivanju spasenja, same vidjeti. Svaki je bio podijeljen u deset kvadratnih polja, svaki sa svojim znakovima i riječima, kao što su ovdje u našoj knjižici „Concentratum“ na najmarljiviji i najvjerniji način stavljeni i opisani. Pod je također podijeljen u trokute. Ali pošto je tu opisana vladavina i nasilje doljnjeg vladara, nemože se predočiti smiješnom, bezbožnom svijetu za zloupotrebu, što je i iz neba razumljivo.

On staje staroj, zloj zmiji bez bojazni i štete na glavu, zašto je naš vijek upravo pogodan. Svaka strana je imala vrata od ormara, gdje su ležale različite stvari, naročito naše knjige, koje smo inače imali, zajedno s riječnikom Theophrasta od Hohenheima ( Paracelzus ), i slično, o čemu smo dnevno istinito saopćavali. Unutra smo također pronašli njegov Itinerarium (dnevnik) i Vitam (životopis), iz čega je i ovo u većini izvađeno. U drugom ormaru su bila razna zrcala, drugdje zvončići, goreća svijetla, naročito poneke čudno-umjetničke pjesme- općenito sve usmjereno, da bi se mogla obnoviti  i nakon mnogo stotina godina, ako cijeli red ili bratovština propadne, sa sadržajem ove prostorije.

Još nismo vidjeli posmrtne ostatke našeg pažljivog i pametnog Oca, zato smo pomaknuli oltar na stranu. Tu se je mogla podignuti debela ploča od mesinga, ispod koje se nalazio lijepo i slavodostojno tijelo, neozlijeđeno i bez raspadanja, što je ovdje najtočnije prikazano,  u punoj odori i priloženim predmetima. U ruci je držao knjižicu, napisanu na pergamentu sa zlatom, zvanom T., koja je nakon biblije naše najveće bogatstvo i tako lako ju netreba izložiti svjetskoj kritici. Na kraju ove knjižice stoji slijedeća riječ:

Granum pectori Jesu insitum
 
(Ovdje slijedi dugački latinski sadržaj sa slijedećim prevodom:) „ Usađeno zrnce sjemena u Isusovo srce, C.Ros.c. potječe iz plemenite i prosvijetljene obitelji, čovjek njegovog stoljeća, prema božjem otkrivenju. Kroz prefinjenu imaginaciju i neumoran rad je pronašao ulaz do nebeskih i ljudskih misterija i tajni. On je čuvao njihovo, veće nego kraljevsko blago, koje je skupio na svojim putovanjima kroz Arabiju i Afriku, ali koje je njegovom stoljeću još bilo nedostupno, za kasnije generacije, dok ga ne iskopaju, postavio je vjerne i privržene nasljednike njegove umjetnosti i njegovu imenu, izgradio jedan „mali svijet“, koji je u svim pokretima odgovarao „velikom svijetu“ i stvorio konačno  Kompendium (zbirku) svih prošlih, sadašnjih i budućih tajni. Tada je predao, od nikoga prisiljen,  samo pozvan duhom božjim, svoju prosvijetljenu dušu natrag stvoritelju, praćen zagrljajima i poljupcima svoje braće. Iako je doživio više od sto godina, nikada nije znao za bolest tijela, a tako ni kod drugih nije dozvolio. On je bio naš najmiliji Otac, najnježniji Brat, najvjerniji učitelj i najglasniji prijatelj. Ovdje je on oduzet od njegovih i od očiju svijeta za 120 godina.“

Dolje su se potpisali.
1. Pr. A. Fr. ch. electione fraternitatis caput
2. Pr. G.V.M.P.G.
3. Pr. R.C. junior haeres S. Spiritus
4. Fr. F.B.M.P.A. pictor et archi
5. Pr. G. G. M. P. I. Cabalista. D

U drugom redu:
1. Fr. P. A. Successor, Fr. I.O. Mathematicus
2. Fr. A. Successor, Fr. P.D.
3. Fr. R. Successor patris c. R. e. cum Christo triumphantis

Na kraju stoji:

Ex deo nascimur, in Jesu morimur, per spiritum reviviscimus.
(Od boga smo rođeni, u Isusu umiremo, kroz duh ćemo se ponovo roditi.)
Već tada su bili umrli Br. O. i Br. D.; gdje bi mogli samo naći njihov grob ?
Ali mi uopće ne sumjamo da je stariji Brat-senior kao nešto posebno, položen u zemlju ili je čak sakriven. Mi se nadamo da će naš primjer probuditi ostale, marljivo njihova imena, koje smo zato otvorili, doznati i potražiti njihov grob,  jer većina njih je još zbog njihove medicine poznata i hvaljena kod prastarih ljudi. Tako bi se možda naše blago povećalo ili možda bi bilo bolje objašnjeno.

Odgovarajući „minimum mundi“ ( mali ljudski svijet ), tako smo ga našli sačuvanog u jednom drugom oltarčiću, sigurno ljepšeg nego što ga jedan razuman čovjek može i zamisliti. Ostaviti ćemo ga ovdje neopisanog, dok nam na ovu našu dobronamjernu Famu netko povjerljivo ne odgovori. Ploče smo dakle  opet vratili, oltar postavili gore, vrata ponovo zatvorili i sa našim skupnim žigom osigurali. I uz to su po uputi našeg kruga (savjeta) poneke knižice, između ostalih također M. došle na vidjelo opjevana,  umjesto kućnih poslova, od našeg dragog M.P. Konačno smo se, prema našim običajima, opet razišli i prirodnim naslijednicima ostavili naše blago, očekujući, kakva će nam potvrda, presuda ili kritika uslijediti od znanstvenika i neobrazovanih.

Kao što sada znamo,  da se (još zadugo) tamo sa općom reformacijom, divini et humani (božja i ljudska), dovoljno ne događa, uprkos našem traženju i nadi drugih. Jer nije lako, prije nego sunce izađe, da se na nebu pojavi svijetlo ili tamno svijetlo ( aurora) i zbog čega nekolicina, koji će se javiti, neka se sretnu i našoj brojnoj i uglednoj bratovštini požele sretan početak, kao i od Pr. C. zadanom filozofskom zakoniku, kao i s nama naše blago koje nam nikada neće nedostajati, u poniznosti i ljubavi uživati, tegobu ovog svijeta zasladiti i ne ophoditi se sa božjim čudesima kao slijepac. Da bi svaki Krist znao, čije povjerenje i koje vjere smo mi ljudi, ispovijedamo uvjerenje Isusa Krista kao što je ovo u zadnje vrijeme, naročito u Njemačkoj, jasno i glasno izašlo i još danas se, osim kod zanesenjaka, heretika i krivih proroka u određenim zemljama održalo, zanijekalo ili se propagira. Mi uživamo također dva sakramenta  sa svim izrazima i ritualima, koje je postavila prva renomirana crkva. U političkom smislu priznajemo rimsko carstvo i Quartam Monarchiam kao našeg i kršćanskog poglavara.

Zbog toga što znamo kakve promijene slijede i koje bi ostalim bogoznancima vrlo rado saopćili, ovo je naš rukopis koji imamo u rukama. I zbog toga nas nijedan čovjek, bez božje dozvole neće loviti i dati nedostojnima na upotrebu. Mi ćemo pomoći bonae Cause (sa dobrim razlogom) prema božjoj dozvoli ili zabrani. Jer naš bog nije slijep kao nebožna Fortuna (sreća), nego ukras crkve i ugled hrama. Naša filozofija nije ništa novo, nego takva, kakvu je dobio Adam nakon njegovog pada i kakvu su prakticirali Mojsije i Salomon. Slijedeći tome nebi trebalo sumnjati i pobijati druga mišljenja jer je istina zajednička, jednostavna i vječno ista, naročito s Isusom-ex omni parte-  isto tako sliči u svim pojedinostima slici oca, odnosno božjem licu. Zbog toga se nesmije reći:  u filozofskoj usporedbi je nešto točno, u teološkoj krivo, nego: na onome na čemu Platon, Aristotel, Pitagora i drugi utemeljuju i čemu su Henoh, Abraham, Mojsije, Salomon razlog, naročito gdje velika čarobna knjiga, biblija,  također određuje, tu se svi susreću i jedna sfera ili globus, čiji su dijelovi jednako udaljeni od centra, o čemu će se dalje  u kršćanskoj Collation (konferenciji) iscrpno razgovarati.

Što se u naše vrijeme tiče, bezbožnog i prokletog pravljenja zlata, koje je uzelo zamaha, može se reći da mnogi zalutali krvnički lakomci s tom opasnom rabotom mnoge ljude navode na zloupotrebu šale i vjere, tako da se i same skromne osobe slažu s time da bi pretvorba metala trebala biti najviši cilj i namjera filozofije, o čemu se jedino i radi, jer bog bi trebao biti naročito ljubezan, kako bi napravio puno zlata i grumenja. Zbog toga se sa nepromišljenim molbama i srčanim teškoćama „ kisele“ i nadaju sveznajućeg boga i stručnjaka srčanih problema, obrlatiti. Tako mi s ovim javno svjedočimo da je takvo nešto krivo i i da je za pravog filozofa napraviti zlato sitnica i Parergon ( popratni učinak) i da takvih, još boljih komadića imaju na tisuće. I sa našim dragim Ocem C.R.C kažemo: Što će tako puno zlata onome, kome je cijela priroda na raspolaganju, on se ne veseli da može praviti zlato ili, kako kaže Krist, da ga slušaju đavoli, nego da otvoreno gleda nebo i anđele božje penjući se i spuštajući i da je njegovo ime upisano u knjigu života.

Mi također svijedočimo , da su pod imenom „Chymia“ izašle knjige i figure koje vrijeđaju božju slavu. U pravo vrijeme želimo takve imenovati i čista srca oglasiti popis. I mi molimo sve znanstvenike da vode brigu o takvim knjigama, jer neprijatelj ne propušta sijati korov, dok ga netko jači ne otjera. Stoga tražimo, prema mišljenju Brata C.R.C., mi, njegova braća, još jednom sve znanstvenike Europe, koji budu čitali ovu Famu, štampanu na pet jezika zajedno s latinskim Confessio, da s dobronamjernim osjećajem, odmjere našu molbu, njene umjetnosti najtočnije i najtemeljitije ispitaju, sadašnje vrijeme najmarljivije promatraju i tada njihove dvojbe, ili u zajedničkom savjetu ili nas obavijestite u posebnom tisku. Jer se za sada ne javljamo ni mi, niti naš skup, a ipak bi svaka odluka, na bilo kojem jeziku, trebala doći do nas. Tako neće nikome, tko navede svoje ime,  nastati šteta, ako nam se izjasni usmeno ili ako mu je to sumnjivo, pismeno. Ovo kažemo mi i potvrđujemo, da onaj, koji bi ozbiljno i srdačno mislio o nama,  neće na dobrima, tijelu i duši osjetiti nikakvu  štetu. Ali gdje je dvolično srce, ili samo usmjereno na novac, on nam nemože naškoditi, ali sebe strmoglaviti u najveću i najjaču propast. Naša zgrada treba, čak kad ju tisuće ljudi izbliza budu vidjeli, bezbožnom svijetu za uvijek ostati nepristupačna, neuništiva, neposjećena i sakrivena.

SUB UMBRA ALARUM TUARUM JEHOVA
(Pod sjenom tvojih krila, Jehova.)